Izložbeni program all GAME no PLAY razigrava svijet oko nas, prisvajajući poznate obrasce i izvrćući ih, dovodeći svakodnevne navike do apsurda. Ulazimo u interakciju s umjetničkim radovima u konstruiranom prostoru gdje želje, potrebe i stanja poprimaju nejasan oblik, ne ukazujući jasan cilj kojem možemo težiti.

Gubeći aspiracije za budućnost; nalazimo se u tuđem tijelu, izgovaramo tuđe riječi, ulazimo u tuđe kuće i krevete. Okupljene autorice i autori dobacuju se kontruktima prošlosti kako bi omeli autoritete sadašnjosti, nudeći nam dječje savjete i pozivajući nas na prevrtanje dinamike međuljudskih odnosa kako bismo našli ravnopravnost.

Izložba postavlja uvjete za igru kako bi ispitali svakodnevnicu. Susrećući se na sjecištu suvremene umjetnosti, igre i društvene interakcije, predstavljena umjetnička djela aktiviraju publiku kako bi nam potvrdila tjelesni doživljaj izložbe. Okupljene međunarodne umjetnice i umjetnici predstavljaju raznolike poglede na to što znači biti čovjek u umjetnom okruženju i predlažu nam kako graditi zajednice surađujući, a ne natječući se, dok igramo igru ​​(su)postojanja.

Izlažu: Helena Roig Prats (ES/NL), Sidney Mullis(US), Lucija Ostrogović(HR), Clara Pallí Monguilod (ES/NL), Maria Chiara Ziosi (IT/NL), Nikolina Krstičević (HR), Kexin Hao (CN/NL)

Izložba je otvorena: 24. – 27. 11. 2022  (četvrtak  21:00 – 01:00; petak, subota, nedjelja 10:00 – 18:00)

Određuju li pravila igre, prodiru u naše živote i oblikuju naše iskustvo – veliki igrači, državni moćnici ili umjetnici? Dominiraju li prostorom i provode svoju volju, uz pristanak ili pritužbe drugih – vladajući ili autori? Dopuštamo li manipulaciju nad vlastitim doživljajem i djelovanjem – jer nemamo izbora ili želimo biti vođeni? Jesmo li na izložbi marionete, a umjetnici oni koji vuku naše konce? Slijedi li pobuna ili ćemo se nastaviti igrati?

Voditeljica razgovora: Katarina Erak

U posljednje vrijeme puno razmišljam o razgovorima.

Volim ukrasti uobičajene riječi koje čujem. Zapisujem ih.

Ponekad pomislim da su uobičajene riječi uvijek previše ili prejednostavne ako se stave u mali razgovor.

U isto vrijeme, shvaćam da su te uobičajene riječi često moj omiljeni način umjetničkog izražavanja.

Maria Chiara